Što je europska jezična kritika?

Što podrazumijevamo pod pojmom jezična kritika? Predmet našeg istraživanje može se definirati na sljedeći način:

Jezičnu kritiku definiramo kao praksu evaluativnog rasuđivanja o jeziku. Pod tim podrazumijevamo već objavljene i javnosti dostupne govorne iskaze u kojima se, eksplicitno ili implicitno, pojedini jezični okviri i jezično ponašanje klasificiraju kao prikladna ili neprikladna jezična konvencija, to jest jezična norma.

Što općenito podrazumijevamo pod pojmom kritika?

Pod pojmom kritika podrazumijevamo ‘znanstveno stajalište’ , ili točnije, ‘opis i potencijalnu procjenu fenomena s naglaskom na utvrđivanje kriterija te iznošenje vrijednosnih sudova’. Pritom se razlikuju negativna kritika (primjedba) i pozitvna kritika (preporuka).

Kako se jezična kritika definira u germanistici?

U germanističkom jezikoslovlju se od 70-ih godina 20. stoljeća vode rasprave o tome može li se jezik lingvistički kritizirati, i ako može, na koji način? Pod pojmom jezična kritika u ovom se slučaju ponajprije misli na koncept deskriptivnog i kriterijskog opisivanja jezika u društvu. Početkom novog tisućljeća se praksa isključivo deskriptivnog i kriterijskog opisivanja i raspravljanja o jeziku, koje za svoju glavnu svrhu ima postuliranje određenih normi jezične uporabe, proširuje na nove strategije. Konkretne jezične forme koje se koriste u društvu, a imaju jezično-kritičke implikacije, identificiraju se te opisuju i komentiraju na metarazini, kako iz povijesne tako i iz suvremene perspektive. Na metarazini se nakon diskusije više ne isključuju vrednovanje i pledoaje za određenu poziciju. Istovremeno, jezikoslovci s jedne strane nastoje opisati jezičnu kritiku koja se već prakticira, dok s druge strane i sami nastoje prakticirati jezičnu kritiku, i to vodeći se lingvističkim kriterijem primjerenosti.

Kako definiramo komparativnu europsku jezičnu kritiku?

U usporedbi s drugim filologijama, termin jezična kritika predstavlja jedinstveno obilježje germanistike. Koncept koji se obilježava izrazom Sprachkritik nema svoj terminološki ekvivalent u engleskom, francuskom, talijanskom, hrvatskom ili španjolskom jeziku. No usprkos tome, u filologijama svih ovih jezika postoji dugogodišnja tradicija promišljanja o jeziku koje uključuje deskriptivno i normativno opisivanje, shvaćanje i procjenjivanje jezičnih navika, koje se nakon razmatranja s lingvističkog (znanstvenog) i laičkog stajališta prihvaćaju ili odbacuju. Za razliku od germanističke tradicije, filološke tradicije drugih jezika mnogo su otvorenije kada je riječ o donošenju vrijednosnih sudova i rješavanju jezičnih dvojbi i spornih pitanja.

Naša definicija jezične kritike kao prakse evaluativnog rasuđivanja o jeziku nastoji obuhvatiti napet odnos između isključivo deskriptivnog poimanja jezičnih fenomena (lingvistička perspektiva) i vrednovanja istih (očekivanja javnosti zainteresirane za jezična i politička pitanja). Iz tog razloga termin evaluativan označava ‘određivanje vrijednosti na vrijednosnoj skali’, no i ‘ocjenu u odnosu na idealnu vrijednost’. U tom kontekstu, definicija Jezična kritika je praksa evaluativnog rasuđivanja o jeziku podrazumijeva lingvistički i laički opis te ocjenu različitih mogućnosti jezičnog izražaja (jezične nedoumice, sporna pitanja itd.). Javnim iznošenjem kriterija i argumenata jezikoslovci i javnost zajednički doprinose jezičnoj svijesti u društvu (usp. Janich 2004).

Što podrazumijevamo pod europskom jezičnom kritikom? Predmet našeg istraživanja definiramo iz europske perspektive:

Ova nadasve ambiciozna etiketa europske jezične kritike ima za svoj cilj promicanje određenog programa, no ne i postuliranje njegove provedbe. Gore navedeni kontekst smatramo izuzetno značajnim u svim jezicima. Imajući na umu kompleksnost popratnih fenomena, odlučili smo koncentrirati se na nekolicinu jezika koje smo u mogućnosti analizirati zahvaljujući Europskom centru za lingvistiku (Europäisches Zentrum für Sprachwissenschaften) te resursima institucija koje s njime surađuju, a to su: Fakultet modernih jezika Sveučilišta u Heidelbergu (Neuphilologische Fakultät der Universität Heidelberg) i Institut za njemački jezik u Mannheimu (Institut für Deutsche Sprache in Mannheim).

Europska jezična kritika ima dvojaku funkciju: osim opisivanja (odabranih) jezičnih obrazaca pojedinačnih i (ponekad) nacionalnih jezika, osobito nas zanima europska komparativna perspektiva, točnije, sistematična usporedba srodnih jezičnih fenomena iz povijesne i suvremene perspektive. Sukladno tome, nastojimo donekle razjasniti nepotpunosti u znanstvenim istraživanjima te ispuniti znanstveni desiderat. Prije svega, bavimo se opisom jezične kritike koja se prakticira u Europi te stremimo k razradi jedinstvenog jezično-kritičkog okvira. U manjoj mjeri i sami prakticiramo jezičnu kritiku (kao primjerice u debati oko korištenja sintagme crnački kralj (Negerkönig) u dječjoj književnosti).

U tom kontekstu, zajedno s Bärom (2002) zagovaramo učvršćivanje i institucionalno prepoznavanje jezične kritike ne samo u Njemačkoj, već prije svega u Europi. Pritom se ne misli na osnivanje središnje institucije koja bi se bavila normiranjem jezika po francuskom ili talijanskom modelu, već na platformu za raspravu i razmjenu informacija koja bi na međujezičnoj i međunarodnoj razini objedinila sveučilišta i intelektualne krugove. Platforma Eurоpäische Sprachkritik Online trebala bi doprinijeti tome cilju.