U ovom dijelu internetskog priručnika autori projekta ESO iz lingvističke i jezično-kritičke perspektive komentiraju aktualne društvene diskurse na temu jezika i jezične uporabe. Ovakvi se javni diskursi prije svega bave jezikom kao sredstvom komunikacije, koje za cilj ima opisivanje i konstrukciju stvarnosti, te kao načinom iskazivanja moći. S druge strane, ovakve rasprave pomoću lingvističkih znakova tematiziraju društvene teme, što ih onda zauzvrat i same čini potencijalnim objektom jezično-kritičkih rasprava. One su dobar primjer kako jezične zajednice kroz svoje stavove prema uporabi jezika te određeni način razmišljanja o jeziku izražavaju, reproduciraju i konstruiraju pojedine koncepte o jeziku i društvu.
Aktualni članci:
Lipanj 2018
Zigeuner“ („Ciganin“), „Neger“ („crnac“), „Asylant“ („azilant“), „Fräulein“ („gospođica“), „mauscheln“ („nepošteno poslovati“*) – ovo su samo neki od primjera uporabe diskriminirajućeg jezika u svakodnevnom životu.
Jezik nije neutralan medij, on u sebi uvijek sadržava potencijal određene perspektivizacije. Jezična uporaba u diskursu oblikuje prikaz činjeničnog stanja te je kao takva sredstvo konstrukcije društvene zbilje.
Politička korektnost („Political Correctness“) odnosi se na izraz pod kojim društvo provodi jezičnu kritiku u okviru koje se raspravlja o tome što je diskriminirajući odnosno politički korektan jezik te koliko su potrebne i smislene pojedine jezične prilagodbe.
Jezikoslovac i bloger Anatol Stefanowitsch ističe važnost jezične kritike za otvoreno i pravedno društvo. On se u svojoj knjzi „Eine Frage der Moral. Warum wir politisch korrekte Sprache brauchen“ („Pitanje morala. Zašto nam je potreban politički korektan jezik“) zauzima za nediskriminirajući jezik te naglašava kako „pravedan jezik sam po sebi ne podrazumijeva i pravedan svijet, ali već i samom uporabom takvog jezika jasno pokazujemo da stremimo k pravednijem svijetu.“
Već na samom početku svog pamfleta Anatol Stefanowitsch definira pojam politički korektnog jezika te predstavlja debatu o političkoj korektnosti uzimajući za primjer sporne jezične slučajeve poput izraza crnački kralj u knjizi „Pipi Duga Čarapa”. U nastavku Stefanowitsch objašnjava međuodnos jezika i morala te navodi upute o tome kako se moralno izražavati.
U okviru projekta Europska jezična kritika online (ESO) željeli bismo ukazati na ovu zanimljivu publikaciju koja je u u ožujku 2018. izdana u nakladi Dudenverlag:
https://www.duden.de/Shop/Eine-Frage-der-Moral
*etimološki potječe od židovske riječi za Mojsija (Moischele) te zapravo znači „govoriti kao Mojsije, govoriti hebrejski“. U njemačkom razgovornom jeziku riječ je dobila potpuno novo značenje pa se koristi u smislu „sklapati nepoštene poslove, varati, muljati“. Značenje riječi sadržava pretpostavku da ljudi koje govore jidiš nepošteno posluju pa kao takva nosi antisemitske konotacije.
Lipanj 2014
Johannes Funk/Katharina Jacob/Luisa Larsen/Maria Mast/Verena Weiland/Kathrin Wenz
Crnački kralj ili Kralj Južnog mora? Lingvistička jezično-kritička perspektiva
1 Od društvene debate do znanstvenog promišljanja (Katharina Jacob)
Rasizam je dispozicija koja se ne može ukloniti uklanjanjem riječi. (DER TAGESSPIEGEL 01/27/2013)
Riječi uzimaju svoj danak čak i kada nisu izgovorene s lošom namjerom. (DER TAGESSPIEGEL 01/18/2013)
Riječi, čak i one loše, uvijek ovise o kontekstu u kojem su izrečene. (DER TAGESSPIEGEL 01/20/2013)
Citati ovog tipa jasno pokazuju da su rasprave na temu diskriminirajućih pojmova u dječjoj i mladenačkoj književnosti pobuđivale emocije i mnogo prije siječnja 2013. i gorljive diskusije o crnačkom kralju iz dječje knjige „Pipi Duga Čarapa”. Izrazi u dječjoj i mladenačkoj književnosti često izazivaju burne reakcije u medijima – na taj način društvo prakticira jezičnu kritiku. Neki se pritom zalažu za uklanjanje odlomaka koji sadrže diskriminirajuće riječi, dok drugi pak smatraju da bi sporne odlomke trebalo izmijeniti, a izraze kao što je crnački kralj (Negerkönig) zamijeniti prikladnijim izrazom kralj Južnog mora (Südseekönig). No postoje i oni koji se zalažu za očuvanje umjetničke slobode autora i teksta kao umjetničkog djela te predlažu dodavanje metatekstualnih komentara i objašnjenja kojima bi se djecu unaprijed nastojalo osvijestiti pri čitanju spornih djela. Društvo na taj način postavlja pitanje: trebamo li diskriminirajuće izraze u dječjoj i mladenačkoj književnosti ukloniti, zamijeniti, zadržati ili komentirati (tj. unaprijed objasniti)?
S obzirom da su komentari jezikoslovaca na ovu temu gotovo nepostojeći, naša je grupa odlučila iskoristiti ovo priliku kako bi iznijela svoje viđenje spornog pitanja – na taj način i jezikoslovna zajednica prakticira jezičnu kritiku. Mi smo stipendisti, doktorski kandidati i suradnici na projektu Europäische Sprachkritik Online (ESO) koji u okviru Europskog centra za lingvistiku (Europäisches Zentrum für Sprachwissenschaften – EZS) (http://www.ezs-online.de) istražuje jezičnu kritiku iz komparativne europske perspektive. Svatko od nas iznosi stoga ovdje svoj lingvistički jezično-kritički pogled na debatu u pitanju. Svoj doprinos zaključujemo jezično-kritičkom preporukom koja u kratkim crtama iznosi naše stajalište.
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
Lipanj 2013
Kathrin Wenz
“Professoren und Professorinnen” – slučaj feminističke jezične kritike?
Posljednjih tjedana mediji izvještavaju o tome kako se na Sveučilištu u Leipzigu za rodno imenovanje kako ženskih tako i muških profesora odsada nalaže korištenje ženskog oblika „Professorin”. Isti propis uveden je i na Sveučilištu u Potsdamu (usp. članke Berliner Zeitung, Spiegel Online, 4. i 5. Lipnja 2013.). Glasnogovornica Sveučilišta u Potsdamu Birgit Mangelsdorf objašnjava kako je ova odluka prije svega donesena zbog lakše čitljivosti. S druge strane, radna skupina koja je izradila prijedlog smatra da je „nakon stoljeća korištenja jezika kojeg karakterizira patrijarhalni model razmišljanja vrijeme za uporabu naziva u ženskom rodu” (članak Tagesspiegel, 4.lipnja 2013.). Odluka je izazvala burne reakcije javnosti. Feministice su pozdravila ovaj propis smatrajući ga važnim korakom u smjeru ravnopravne jezične interakcije. Kritičari pak smatraju odluku besmislenom te su mišljenja da ona ništa ne mijenja po pitanju stvarne diskriminacije žena. Ovo je tek poslijednji u nizu primjera u okviru debate o jezičnoj ravnopravnosti i spolne jednakosti pri oslovljavanju i u nazivima profesija koja postoji još od 80-ih godina prošlog stoljeća.
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
K. Wenz – Professoren und Professorinnen – ein Fall für die feministische Sprachkritik_