U ovom dijelu internetskog priručnika autori projekta ESO iz lingvističke i jezično-kritičke perspektive komentiraju aktualne društvene diskurse na temu jezika i jezične uporabe. Ovakvi se javni diskursi prije svega bave jezikom kao sredstvom komunikacije, koje za cilj ima opisivanje i konstrukciju stvarnosti, te kao načinom iskazivanja moći. S druge strane, ovakve rasprave pomoću lingvističkih znakova tematiziraju društvene teme, što ih onda zauzvrat i same čini potencijalnim objektom jezično-kritičkih rasprava. One su dobar primjer kako jezične zajednice kroz svoje stavove prema uporabi jezika te određeni način razmišljanja o jeziku izražavaju, reproduciraju i konstruiraju pojedine koncepte o jeziku i društvu.
Aktualni članci:
Srpnja 2023
Doprinos Ekkeharda Feldera pod naslovom “Zwischen Verdunkeln und Erstrahlen: Erinnern mit und in Sprache” na blogu »Semantische Wettkämpfe« časopisa Spektrum der Wissenschaft-Scilogs
Srpnja 2023
Sybille Große
Manifest Le français va très bien, merci (2023)
Manifest koji je pod izvrsnim naslovom „Le français va très bien, merci“ (Francuski jezik je dobro, hvala) objavljen 25. svibnja 2023. u izdanju renomirane francuske izdavačke kuće Gallimard zasigurno će vam privući pažnju. U prvom redu zato što je usmjeren protiv uobičajenih pesimističnih izjava koje uporno upozoravaju da je francuski jezik „u opasnosti“ ili na „rubu ponora“, no i zbog toga što ga je sastavilo 18 frankofonih lingvista te je povezan s online peticijom koju je u svega nekoliko dana podržalo više od 1000 korisnika i koja je privukla značajnu medijsku pozornost (https://www.tract-linguistes.org/blog/), između ostalog, u francuskim dnevnim novinama Le Figaro i Libération. Grupa se naziva Les Linguistes atterrés (Zgroženi lingvisti) po uzoru na globalni pokret Les Économistes Atterrés (The Appalled Economists).
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
S. Große – Manifest Le français va très bien, merci (2023)
Veljače 2023
Sven Bloching
Kulturni ratovi i jezična kritika – Kako se borbe za kulturu odražavaju u borbama za jezik
U svom doprinosu na blogu Sven Bloching daje pregled lingvističkih izdanja u sklopu projekta “Culture Wars: Kämpfe ums kulturelle Erbe” koja se bave odnosom između jezične kritike i moralne kritike, jezične promjene i kulturne promjene, te semantičkih borbi i političkih borbi za kulturno nasljeđe. Ovdje možete pronaći poveznice na izdanja koja su nastala unutar lingvističkog dijela projekta kao i kratak opis njihovih tematskih okvira.
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
S. Bloching – CULTURE WARS UND SPRACHKRITIK – Wie Kämpfe um Kultur sich in Kämpfen um Sprache äußern
Lipnja 2022
Doprinos Ekkeharda Feldera pod naslovom “„Was die Wanzen tötet, tötet auch den Popen“: Sprachkritik versus Freigeist” na blogu »Semantische Wettkämpfe« časopisa Spektrum der Wissenschaft-Scilogs
Travanj 2022
Doprinos Ekkeharda Feldera pod naslovom “Sprache ist weder gerecht noch ungerecht: Die Politisierung der Alltagssprache” na blogu »Semantische Wettkämpfe« časopisa Spektrum der Wissenschaft-Scilogs
Kolovoz 2020
Doprinos Ekkeharda Feldera pod naslovom “„Wir schaffen das“ – aus linguistischer Sicht ein genialer Satz” na blogu »Semantische Wettkämpfe« časopisa Spektrum der Wissenschaft-Scilogs
Srpnja 2020
Lara Vivienne Neuhauser
Zašto nitko ne želi spasiti dativ? Selektivno očuvanje oblika u njemačkom padežnom sustavu
Padežna rekcija prijedloga
Većina ljudi ima jasnu predodžbu o tome što za njih podrazumijeva pravilan, književni, a što nepravilan jezik. Jedna od osobito popularnih jezičnih nedoumica u njemačkom jeziku je ona o izboru između dativa i genitiva: kaže li se wegen des Sturmes ili wegen dem Sturm? Zvuči li bolje laut der Studien ili laut den Studien? U javnom diskursu na ovu temu često se spominje izraz propadanje jezika (Sprachverfall); pritom se često osuđuje zapostavljanje genitiva koji se smatra boljim i vrednijim oblikom. Jedan od poznatih zagovornika ovog padeža je Bastian Sick koji svojim savjetima za pravilnu uporabu jezika izdaje bestseler za bestselerom. Jedan od njegovih ciljeva kao „očuvatelja jezika“ je „pogrešno umetnute riječi u njemačkim tekstovima „nabosti na ražanj““ (Sick 2008: 16ff.) Jedan od takvih oblika je i sintagma wegen dir koju opisuje kao „problematičnu“ i „nizak udarac“ jeziku (ibid.: 21). Odakle dolaze negativan odnos prema dativu i status genitiva kao „prestižnog padeža“ (Klein 2018: 217)? Zašto nitko ne želi spasiti dativ?
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
Zigeuner“ („Ciganin“), „Neger“ („crnac“), „Asylant“ („azilant“), „Fräulein“ („gospođica“), „mauscheln“ („nepošteno poslovati“*) – ovo su samo neki od primjera uporabe diskriminirajućeg jezika u svakodnevnom životu.
Jezik nije neutralan medij, on u sebi uvijek sadržava potencijal određene perspektivizacije. Jezična uporaba u diskursu oblikuje prikaz činjeničnog stanja te je kao takva sredstvo konstrukcije društvene zbilje.
Politička korektnost („Political Correctness“) odnosi se na izraz pod kojim društvo provodi jezičnu kritiku u okviru koje se raspravlja o tome što je diskriminirajući odnosno politički korektan jezik te koliko su potrebne i smislene pojedine jezične prilagodbe.
Jezikoslovac i bloger Anatol Stefanowitsch ističe važnost jezične kritike za otvoreno i pravedno društvo. On se u svojoj knjzi „Eine Frage der Moral. Warum wir politisch korrekte Sprache brauchen“ („Pitanje morala. Zašto nam je potreban politički korektan jezik“) zauzima za nediskriminirajući jezik te naglašava kako „pravedan jezik sam po sebi ne podrazumijeva i pravedan svijet, ali već i samom uporabom takvog jezika jasno pokazujemo da stremimo k pravednijem svijetu.“
Već na samom početku svog pamfleta Anatol Stefanowitsch definira pojam politički korektnog jezika te predstavlja debatu o političkoj korektnosti uzimajući za primjer sporne jezične slučajeve poput izraza crnački kralj u knjizi „Pipi Duga Čarapa”. U nastavku Stefanowitsch objašnjava međuodnos jezika i morala te navodi upute o tome kako se moralno izražavati.
U okviru projekta Europska jezična kritika online (ESO) željeli bismo ukazati na ovu zanimljivu publikaciju koja je u u ožujku 2018. izdana u nakladi Dudenverlag:
https://www.duden.de/Shop/Eine-Frage-der-Moral
*etimološki potječe od židovske riječi za Mojsija (Moischele) te zapravo znači „govoriti kao Mojsije, govoriti hebrejski“. U njemačkom razgovornom jeziku riječ je dobila potpuno novo značenje pa se koristi u smislu „sklapati nepoštene poslove, varati, muljati“. Značenje riječi sadržava pretpostavku da ljudi koje govore jidiš nepošteno posluju pa kao takva nosi antisemitske konotacije.
Lipanj 2014
Johannes Funk/Katharina Jacob/Luisa Larsen/Maria Mast/Verena Weiland/Kathrin Wenz
Crnački kralj ili Kralj Južnog mora? Lingvistička jezično-kritička perspektiva
1 Od društvene debate do znanstvenog promišljanja (Katharina Jacob)
Rasizam je dispozicija koja se ne može ukloniti uklanjanjem riječi. (DER TAGESSPIEGEL 01/27/2013)
Riječi uzimaju svoj danak čak i kada nisu izgovorene s lošom namjerom. (DER TAGESSPIEGEL 01/18/2013)
Riječi, čak i one loše, uvijek ovise o kontekstu u kojem su izrečene. (DER TAGESSPIEGEL 01/20/2013)
Citati ovog tipa jasno pokazuju da su rasprave na temu diskriminirajućih pojmova u dječjoj i mladenačkoj književnosti pobuđivale emocije i mnogo prije siječnja 2013. i gorljive diskusije o crnačkom kralju iz dječje knjige „Pipi Duga Čarapa”. Izrazi u dječjoj i mladenačkoj književnosti često izazivaju burne reakcije u medijima – na taj način društvo prakticira jezičnu kritiku. Neki se pritom zalažu za uklanjanje odlomaka koji sadrže diskriminirajuće riječi, dok drugi pak smatraju da bi sporne odlomke trebalo izmijeniti, a izraze kao što je crnački kralj (Negerkönig) zamijeniti prikladnijim izrazom kralj Južnog mora (Südseekönig). No postoje i oni koji se zalažu za očuvanje umjetničke slobode autora i teksta kao umjetničkog djela te predlažu dodavanje metatekstualnih komentara i objašnjenja kojima bi se djecu unaprijed nastojalo osvijestiti pri čitanju spornih djela. Društvo na taj način postavlja pitanje: trebamo li diskriminirajuće izraze u dječjoj i mladenačkoj književnosti ukloniti, zamijeniti, zadržati ili komentirati (tj. unaprijed objasniti)?
S obzirom da su komentari jezikoslovaca na ovu temu gotovo nepostojeći, naša je grupa odlučila iskoristiti ovo priliku kako bi iznijela svoje viđenje spornog pitanja – na taj način i jezikoslovna zajednica prakticira jezičnu kritiku. Mi smo stipendisti, doktorski kandidati i suradnici na projektu Europäische Sprachkritik Online (ESO) koji u okviru Europskog centra za lingvistiku (Europäisches Zentrum für Sprachwissenschaften – EZS) (http://www.ezs-online.de) istražuje jezičnu kritiku iz komparativne europske perspektive. Svatko od nas iznosi stoga ovdje svoj lingvistički jezično-kritički pogled na debatu u pitanju. Svoj doprinos zaključujemo jezično-kritičkom preporukom koja u kratkim crtama iznosi naše stajalište.
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
Lipanj 2013
Kathrin Wenz
“Professoren und Professorinnen” – slučaj feminističke jezične kritike?
Posljednjih tjedana mediji izvještavaju o tome kako se na Sveučilištu u Leipzigu za rodno imenovanje kako ženskih tako i muških profesora odsada nalaže korištenje ženskog oblika „Professorin”. Isti propis uveden je i na Sveučilištu u Potsdamu (usp. članke Berliner Zeitung, Spiegel Online, 4. i 5. Lipnja 2013.). Glasnogovornica Sveučilišta u Potsdamu Birgit Mangelsdorf objašnjava kako je ova odluka prije svega donesena zbog lakše čitljivosti. S druge strane, radna skupina koja je izradila prijedlog smatra da je „nakon stoljeća korištenja jezika kojeg karakterizira patrijarhalni model razmišljanja vrijeme za uporabu naziva u ženskom rodu” (članak Tagesspiegel, 4.lipnja 2013.). Odluka je izazvala burne reakcije javnosti. Feministice su pozdravila ovaj propis smatrajući ga važnim korakom u smjeru ravnopravne jezične interakcije. Kritičari pak smatraju odluku besmislenom te su mišljenja da ona ništa ne mijenja po pitanju stvarne diskriminacije žena. Ovo je tek poslijednji u nizu primjera u okviru debate o jezičnoj ravnopravnosti i spolne jednakosti pri oslovljavanju i u nazivima profesija koja postoji još od 80-ih godina prošlog stoljeća.
Cjelovit članak možete pročitati ovdje:
K. Wenz – Professoren und Professorinnen – ein Fall für die feministische Sprachkritik_